Jučer je u Školi gostovao glumac Srećko Ernest Berec. Predstavio se autorskim projektom Monodramom - bećarski mjuzikl Đuka Begović Ivana Kozarca, u kojemu se pojavljuje u trostrukoj ulozi: kao glumac, dramaturg i redatelj.

... bećar Đuka Begović bio je seoski gazda, koji je razbacivao novac, srljao u ponor alkohola, bluda, nerada i društvene neodgovornosti. Pokazuje veliku snagu, odlučnost i volju, a potom ga hvata nemoć, beznađe, sumlja, ojađenost, nervoza i strah. U neskladu je između svijeta u kojem mora živjeti i svijeta u kojem bi želio živjeti. Oceubojica je, preljubnik, rasulović i raspikuća te nositelj niza naslijeđenih poroka i zala. Zna što neće, ne zna često što hoće, ali čini ono što se drugi niti ne usuđuju. Nakon raskalašena života izgubio je sve i postao beskućnikom i zagonetkom... (http://www.ivankozarac.com/stvaralastvo)

Ivan Kozarac hrvatski je romanopisac i pripovjedač. Rodio se 1885. godine u Vinkovcima. Njegov život je bio težak i kratak, uspijevao se boriti protiv siromaštva, ali nije mogao pobijediti bolest.
Potječe iz siromašne obitelji koja ga ipak uspijeva školovati. Tako je krenuo u gimnaziju, ali završio je samo dva razreda. Naime, tada mu je umro otac, a pošto je obitelj bila jako siromašna, morao se zaposliti. Cijeli svoj kratki život proveo je zarađujući za život kao činovnik.
Kratko vrijeme proveo je u vojsci, ali pošto je bio krhkog zdravlja, ubrzo se vraća u Zagreb gdje je nastavio službu.
1910. godine vratio se u rodne Vinkovce već jako bolestan. Već je par godina bio bolovao od tuberkuloze, a želja mu je bila da kraj svog života dočeka u svom rodnom kraju. Vinkovci su mu bili izvor inspiracija, kako stvaralačkih, tako i životnih. Krajem 1910. godine je umro i to samo s dvadeset i pet godina.
Već u njegovim prvim napisanim riječima, koji su bili stihovi, možemo vidjeti da se radilo o velikom talentu. Iako oni nisu imali dubinu niti su bili stilski dotjerani, bili su prepuni mladenačkog optimizma i volje za životom.
Kozarac je poznavatelj slavonskih ljudi i običaja pa su njegova djela prepuna opisa običnog čovjeka iz toga kraja i to često s velikom kritičnošću, krajolika i pejzaža, ali i slavonskih žena.

Njegovo najuspješnije djelo roman je "Đuka Begović". U njemu je došao do izražaja sav njegov talent pa se s pravom ovo djelo ubraja u najuspješnija djela hrvatske književnosti.