Putovanje u Poljsku u sklopu projekta International Village

Na put je krenulo 22 učenika i 2 nastavnika, Juraj Majić, prof. i Nina Novak, prof.

Polazak je bio u subotu, 02.09.2023., do mjesta Muszyna u Poljskoj i iako nije bilo lako izdržati 12 sati u autobusu, sve se isplatilo zbog tjedna koji je bio pred nama.

Početak je bio malo nezgrapan i nekim učenicima nije bilo baš lako prihvatiti određena pravila kampa te su poželjeli vratiti se kući već isti dani. Na njihovu sreću, nastavnici nisu imali sluha za takve prohtjeve.

Već je sljedeći dan jedna grupa učenika doživjela pravu pustolovinu planinarenja po najvećoj kiši na stazama poljskog djela Visokih Tatri. Pošteno su se iznenadili kad im je na mobitele stigla poruka da su ušli u Slovačku. Zahvaljujući snalažljivosti našeg Doriana uspjeli su naći put natrag do kampa, pokisli i blatnjavi, ali nadasve zadovoljni. Tu smo večer prezentirali našu državu drugim sudionicima (Bugarima, Slovacima, Slovencima i Latvijcima) te su naši Ana B., Jana, Petra, Mara, Niko, Dino i Patrick uspješno razbili strah i tremu od nastupa pred nepoznatim ljudima i ponosno obranili boje naše zastave. I to sve na engleskom jeziku. Nakon prezentacija mogli smo isprobati hranu iz drugih država te su ostali učenici pod budnim okom mentora Angela i nastavnika Majića pripremili naš stol koji je po mnogima bio svakako najbolji.

Druga će večer zasigurno mnogima ostati dugo u pamćenju kada je 11 učenika dobilo temperaturu i morali smo ih hitno izolirati od drugih sudionika. Istovremeno su se Andy i Marija nevoljko prihvatili zadatka predstavljanja naše grupe u kvizu poznavanja drugih država-sudionika. Toliko su se osjećali nespremnima da nam je svima bilo pravo iznenađenje i zadovoljstvo kad smo saznali da su pobijedili i osvojili nagradu. Njihovo im je sveobuhvatno znanje i snalažljivost donijela šalice za njih dvoje i zidni sat za našu školu koji sada ponosno visi u učionici 11. Narednih se dana razboljelo još nekoliko učenika pa smo imali pravu malu bolnicu u samom hotelu. Zahvaljujući preostalim zdravim učenicima (Franku, Ivanu, Dorianu, Angelu, Josipu, Anti i Andyju) zajedničkim smo snagama izliječili naše bolesnike, iako je i neke od nas kasnije pokosilo. 

Međutim, to nas nije zaustavilo niti obeshrabrilo te su tijekom cijelog tjedna nastavnici pratili učenike i usmjeravali ih i vodili kroz sve organizirane projektne aktivnosti i izlete, uključujući poludnevni izlet u obližnji gradić Krynica i cjelodnevni izlet u Rudnik soli Wieliczka i grad Krakov.

Iako nam je bolest označila dobar dio cijelog tjedna, povezaniji nego ikad prije, zadovoljni i pomalo tužni krenuli smo u petak, 8.9.2023., natrag prema Senju te uz mnogo pjesme i smijeha stigli na svoje odredište, puni dojmova i priča koje se još dan-danas prepričavaju.

Nina Novak, prof.

U nastavku slijede kratki osvrti na ovo putovanje naših učenica iz 2. a razreda.

Na ovom putovanju dogodilo se puno toga. Bilo je tu jako lijepih trenutaka, ali nešto po čemu ću ovo putovanje najviše pamtiti je večer kada smo se skoro svi razboljeli. Tada smo svi trebali napustiti svoje dosadašnje sobe i otići u izolaciju od svih ostalih. Ta bolest trajala je svega dva, tri dana. U tih par dana izolacije ponekad nam je znalo biti dosadno i samo smo htjeli što prije ozdraviti, ali ipak bismo uspjeli pronaći način da se zabavimo. Svi bismo se skupa družili, igrali karte, slušali muziku, itd.

Zadnji dan putovanja svima nam je bilo žao ići kući. Nismo mogli vjerovati da želimo još duže ostati jer smo se već prvi dan odmah htjeli vratiti kući. Na kraju je sve ispalo dobro i sigurna sam da ću zauvijek pamtiti ovo iskustvo.

Petra Šojat, 2. a         

Putovanje u Poljsku je putovanje iz srednje škole koje će mi zauvijek ostati u pamćenju. Do tamo smo prešli vrlo dugačak put, ali ono što nas je čekalo tamo bilo je itekako vrijedno.

Prvi dan kada smo došli  svi smo bili jako umorni i nismo imali baš puno volje upoznavati se s ljudima iz drugih država. Već drugi dan se sve preokrenulo. Pronašla sam prijatelje iz Slovenije, Latvije, Bugarske i Slovačke. U početku su svi bili sramežljivi, ali do kraja tjedna postali smo najbolji prijatelji. Ovo putovanje mi je na neki način otvorilo oči i pokazalo mi koliko je svijet velik, a mi smo zapravo toliko maleni. Pokazalo mi je koliko različitih ljudi ima i kako oni žive u drugim zemljama. Saznala sam koliko smo svi toga zapravo malo vidjeli i koliko toga mi uopće ni ne znamo. Taj tjedan bilo je nekih trenutaka kao iz filmova. O takvim sam trenucima mogla samo sanjati, a sada sam neke i doživjela. Spoznala sam koliko želim putovati i upoznavati nove ljude. Međutim, na kraju je tjedna bilo vrlo teško rastati se s tim ljudima jer smo tek tad ušli u neku našu rutinu i tek tada smo upoznali sve ljude, ali već je bilo vrijeme vratiti se doma u Hrvatsku. Taj je rastanak bio težak za većinu nas i mislim da će mi trebati dosta vremena da prebolim to putovanje, ali je vrijedilo. Koliko god je bilo teško ostaviti to sve za sobom i vratiti se u realnost, nemam nikakvih pritužbi. Sve je bilo savršeno. Stvarnost je stvarnost i svi imamo neke obveze od kojih ne možemo zauvijek bježati.

Zahvalna sam na ovom tjednu jer mi je donio neke vrlo dobre prijatelje. Nadam se da ćemo uspjeti održati kontakt iako nismo baš tako blizu i možda se jednom u budućnosti ponovno sretnemo i probudimo naše nezaboravne uspomene iz kampa. Nikad se ne zna što budućnost može donijeti.

Ana Rončević, 2. a

Najbolje putovanje do sada bilo mi je putovanje u Poljsku. Prvih par dana nije mi bilo baš lijepo jer nije bilo onako kako sam očekivala. Nismo nikoga poznavali, a neki od njih izgledali su čudno i drugačije. Tijekom upoznavanja bilo je neugodnih trenutaka, ali su na kraju iz toga izašla divna prijateljstva. Igrajući odbojku upoznala sam mnogo Slovenaca i Bugara. Najviše sam se družila s Robertom iz Latvije i Oskarom iz Slovenije. S njima sam igrala odbojku, biljar i rusku kartašku igru. Na satovima i večernjim aktivnostima nije bilo toliko zabavno jer nismo smjeli raditi ono što smo htjeli, već samo ili igrali neke igre ili nešto učili. Jedino što mi se nije svidjelo je hrana, ali srećom je u blizini bila i jedna pizzerija.

Uglavnom, ovo je bilo jedno drugačije, zabavno i zanimljivo iskustvo te bih ga svakako ponovila, ali s ovim istim ljudima.

                                                                                              Marija Šolić, 2. a

Pogledajte kako nam je bilo i u videu koji je napravio naš Andy Miškulin iz 3. e.

https://www.youtube.com/watch?v=3bDZDBDWpbc&ab_channel=NinaNovak