Knjižnica Srednje škole Pavla Rittera Vitezovića u Senju neizostavan je dio škole. Mjesto je to gdje učenici imaju priliku obogatiti znanje i razumijevanje obrađenih lekcija, raspravljati i čitati vrhunska djela književnosti. U tomu pomaže izniman fond knjižnice:

• zbirka knjiga (16180 svezaka), uključuje i spomeničku zbirku, referentnu zbirku, zavičajnu zbirku, zbirku Moguš,
• zbirka časopisa (519 svezaka) i novina (88 svezaka),
• zbirka audiovizualne i elektroničke građe (601 komad),
• zbirka brošura (328 svezaka),
• zbirka udžbenika, atlasa, plakata, kalendara, fotografija i razglednica (469 sveska),

Djelatnost knjižnice obuhvaća suradnju s gotovo svim institucijama i udrugama, održavanje književnih i literarnih susreta, izlaganje spomeničke građe i tematskih izložbi, njegovanje glagoljske baštine i čakavskoga govora, obilježavanje značajnih obljetnica, organizaciju različitih radionica i projekata za učenike, kao i stručne izlete i mnogo više.

POVIJEST ŠKOLSKE KNJIŽNICE

Knjiga i senjsko školstvo u početcima

Tijekom samostanske nadležnosti gimnazijskog obrazovanja može se pravovaljano kazati kako je knjižnica bila prisutna u samostanu. Pavline je biskup Ivan Agatić pozvao u Senj 1634. godine upravo zbog glasa kao vrlo obrazovanog reda koji drži do obrazovanosti. U prilog ovoj pretpostavci idu i datumi tiskanja najstarijih izdanja današnje školske knjižnice. Međutim, riječ je bila o samostanskoj, a ne gimnazijskoj knjižnici. Predloženo je kako se 1808. godine, prekidom ovisnosti gimnazije o crkvenim redovima, osniva i počinje sakupljati građa nove gimnazijske knjižnice. Gledajući povijesne izvore i materijalne dokaze čini se kako je to ipak poprilično konzervativna pretpostavka, posebice uzevši u obzir najstarije knjige fonda.

Širi pregled povijesti srednjoškolskog obrazovanja u Senju pročitaj ovdje!

Zahtijevanje profesora za knjižnicom

Prvi spomen potrebe za školskom knjižnicom može se pronaći u Biskupijskom arhivu iz godine 1847. kada profesorski zbor tada privatne gimnazije upućuje biskupu i upravitelju Mirku Ožegoviću žalbu kako svaki profesor mora sam nabavljati knjige o vlastitom trošku. Nedostatak stručne literature posebno se osjetio po reorganizaciji školstva kada jedan profesor biva zadužen za određeni predmet. Filozofski licej je posjedovao knjižnicu koja nije bila od velike koristi pri predavanju klasičnih gimnazijskih predmeta. Profesorski zbor na sjednici 3. III. 1850. donosi odluku o slanju molbe o osnivanju gimnazijske biblioteke višoj vlasti priloživši i popis nužnih knjiga. Biskup Ožegović pobrinuo se naručiti novopokrenuti časopis za austrijske gimnazije »Zeitschrift fur die österreichischen Gymnasien«.

Podjela knjižnice i katalogiziranje fonda

Tijekom druge polovice XIX. stoljeća djeluje Učiteljska (Nastavnička, Profesorska) knjižnica za pripremu nastave i Učenička (Đačka) knjižnica za lektire i ostale materijale. Fundus knjižnice bogati se kupnjom i darovanjem. Financiranje dolazi od sredstava ustanove i prihoda prikupljenih od učenika.

Školske godine 1898./99. izrađen je »Katalog učiteljske knjižnice Kraljevske realne gimnazije u Senju« trudom Branimira Viznera (pravog prezimena Livadić) i budućeg ravnatelja Milana Krasovića. Katalog je prvenstveno obuhvatio Učiteljsku knjižnicu.

Profesor, i kasnije ravnatelj, Viktor Rivoseki u prvim desetljećima XX. stoljeća aktivno radi na zamašnoj nabavi novih knjiga. Zanimljiv je popis iz školske godine 1930./31. gdje se u sklopu Učiteljske knjižnice broji  1870 djela kroz 4970 svezaka, no bilježi se i 2580 zabavno-poučnih knjiga koje čine Učeničku knjižnicu.

Katalozi

Veliki gubitak u plamenu II. svjetskog rata

Fond knjižnice rastao je sve do II. svjetskog rata kada zgrada škole gori i dobar bio knjiga nepovratno je izgubljen. Poznato je iz zapisa sjednica Nastavničkog  vijeća 1946. godine kako je Učenička knjižnica okrnjena i od 7700 svezaka preostalo je svega 600 primjeraka što uvjetuje slabom književnom izražavanju učenika. Bilo je i hrpa knjiga koje je valjalo razvrstati i popisati. Točne podatke nije moguće znati jer su od inventarne knjige 1948. godine ostale samo korice. Učenička knjižnica je do 1952. godine dovedena u red, a Učiteljsku je još valjalo urediti. Odvajanjem nižih i viših razreda gimnazije 1956. godine knjižnica ostaje zajednička na korištenje do razdiobe s osnovnom školom 1966. godine. Novi katalog u obliku knjige izdan je 1959. godine kada je fond podijeljen na 28 područja prema struci tekstova knjiga.

Moderniziranje knjižnice stručnim vodstvom

Od preseljenja škole u sadašnju zgradu nije bilo predviđene prostorije knjižnice uslijed velikoga problema manjka prostora za održavanje nastave. Problem se nastavio i po raseljavanju osnovne škole te tijekom djelovanja COUO »Vladimir Čopić«. Potpunoj obnovi knjižnice pristupiti će se 1986. godine zaposlenjem prve stručne osobe knjižničara kada je provedena inventarizacija i klasifikacija knjiga po UDK-a sustavu, revizije i uređenje prostora knjižnice i čitaonice opremljene novim namještajem. U obnovi su Učiteljska i Učenička knjižnica povezane u zajednički fond, a građa je podijeljena na tri dijela:

• spomenički fond,
• međufond,
• tekući fond.

Propisno novouređeni fond i prostor pod stručnim vodstvom nastavio je postojati i rasti i po osnivanju sadašnje Srednje škole Pavla Rittera Vitezovića u Senju 1992. godine.

Današnja knjižnica čuva bogati fond različitih materijala spomenut na početku stranice. Djelatnost knjižnice danas obuhvaća mnogo više od jednostavnog posuđivanja knjiga.

Blago iznimne vrijednosti Srednje škole Pavla Rittera Vitezovića u Senju jest zasebna knjižnična zbirka prozvana Spomenička knjižnica. Smještena je u zasebno uređenom prostoru s pripadajućom čitaonicom nadovezanom na glavni prostor školske knjižnice.

Čitajući povijesni pregled opetovano se pojavljivala i isticala cijenjena spomenička zbirka. Riječ je o fundusu koji se počeo prikupljati u začetku obrazovne djelatnosti kao neizostavan dio posebice gimnazijskog stasanja. Izdanja su to koja nisu nužno bila objedinjena kao gimnazijska knjižna građa već su u početku vjerojatno bila dio spomenute samostanske knjižnice. Međutim, ova priručno okupljena zbirka temelj je današnje školske knjižnice.

Jedna od najstarijih knjiga spomeničke zbirke prigodno je drugi dio Anagrammaton sive Laurus auxiliatoribus Ungariae autora Pavla Rittera Vitezovića, tiskana davne 1689. godine u Beču.

Fond Spomeničke knjižnice čini ranije spomenuta Učiteljska (Nastavnička, Profesorska) knjižnica sastavljena od 4770 svezaka čija se vrijednost procjenjuje na više od 600.000,00 eura. Osnovi dio čini opus određen ranije spomenutim »Katalogom« izrađenim školske godine 1898./99., a riječ je o 1731 svesku uz 101 publikaciju. Vrijedi spomenuti kako usprkos svim promjenama kroz koje knjižnična građa prolazi nukleus spomeničke zbirke ostao je netaknut i zaštićen.